PVC povijest

Shenzhen Shenchuang Hi-tech Electronics Co., Ltd (SChitec) je visokotehnološko poduzeće specijalizirano za proizvodnju i prodaju telefonskih dodataka. Naši glavni proizvodi uključuju putne punjače, punjače za automobile, USB kabele, banke napajanja i druge digitalne proizvode. Svi su proizvodi sigurni i pouzdani, s jedinstvenim stilovima. Proizvodi prolaze certifikate kao što su CE, FCC, ROHS, UL, PSE, C-Tick itd. , Ako ste zainteresirani, možete izravno kontaktirati ceo@schitec.com.

Punite se sigurno uz SChitec

PVC povijest

Polivinil klorid je u Sjedinjenim Državama otkrio još 1835. godine V. Leño, koji je proizvodio bijelu krutinu, polivinil klorid, kada je ozračen sunčevom svjetlošću.

PVC je otkriven dva puta u 19. stoljeću, jedan u Henry Victor Regnault 1835. i drugi 1872. od strane Eugena Baumanna. U oba slučaja, polimer se pojavio u čaši od vinil klorida postavljenoj pod suncem kao bijela krutina. Početkom 20. stoljeća ruski kemičar Ivan Ostromislensky i njemački kemičar Fritz Klatte iz Griesheim-Elektrona pokušali su iskoristiti PVC u komercijalne svrhe, no poteškoća je bila kako preraditi ovaj tvrdi, ponekad krti polimer.

Godine 1912. Nijemac Fritz Klatte sintetizirao je PVC i prijavio patent u Njemačkoj, ali nije razvio odgovarajući proizvod prije isteka patenta.

Godine 1926. Waldo Semon iz BF Goodrich Company iz Sjedinjenih Država sintetizirao je PVC i podnio zahtjev za patent u Sjedinjenim Državama. Godine 1926. Waldo Semon i BF Goodrich Company razvili su metodu plastificiranja PVC-a dodavanjem raznih aditiva, čineći ga fleksibilnijim i lakšim za obradu materijalom te brzo postaje široko komercijalno korišten.

Godine 1914. otkriveno je da uporaba organskih peroksida ubrzava polimerizaciju vinil klorida. Njemačka tvrtka je 1931. godine upotrijebila emulzijsku polimerizaciju za realizaciju industrijske proizvodnje polivinil klorida. Godine 1933. WL Simon predložio je korištenje otapala s visokim vrelištem i krezil fosfata za miješanje s PVC-om za preradu u mekani proizvod od polivinil klorida, što je napravilo pravi proboj u praktičnoj upotrebi PVC-a. British Buenenmen Chemical Industry Co., United States Union Carbide Corporation i Goodrich Chemical Company razvili su suspenzijsku polimerizaciju vinil klorida i obradu PVC-a 1936. Kako bi pojednostavili proizvodni proces i smanjili potrošnju energije, francuska tvrtka Saint-Gobain razvila je metodom bulk polimerizacije 1956. Godine 1983. ukupna svjetska potrošnja bila je oko 11,1 Mt, a ukupni proizvodni kapacitet bio je oko 17,6 Mt. To je drugi najveći plastični proizvod nakon proizvodnje polietilena, s oko 15% ukupne proizvodnje plastike. Kineska samoprojektirana tvornica za proizvodnju PVC-a pokrenuta je u kemijskoj tvornici Liaoning Jinxi 1956. Godine 1958. tvornica 3kt službeno je industrijalizirana. Godine 1984. proizvodnja je bila 530,9kt.

PVC je industrijaliziran početkom 1930-ih. Od 30-ih godina prošlog stoljeća proizvodnja PVC-a dugo je bila broj 1 u svjetskoj potrošnji plastike. U kasnim 1960-ima polietilen je zamijenio polivinil klorid. Iako je PVC plastika sada na drugom mjestu, proizvodnja i dalje čini više od četvrtine ukupne proizvodnje plastike.

Prije 1960-ih, proizvodnja monomernog vinil klorida uglavnom se temeljila na kalcijevom karbidu acetilenu. Zbog velike količine električne energije i koksa utrošenog u proizvodnju kalcijevog karbida, trošak je bio visok. Nakon industrijalizacije proizvodnje vinil klorida oksikloriranjem etilena početkom 1960-ih, zemlje su se okrenule jeftinijoj nafti kao sirovini. Osim toga, budući da je veliki dio sirovina polivinil klorida (oko 57% težine) neizbježno povezan s klorom u alkalnoj industriji, on nije samo bogat sirovinama, već je i jedan od važnih proizvoda za razvoj klor-alkalna industrija i balansiranje klora. Stoga, iako se udio polivinil klorida u plastici smanjio, zadržao je visoku stopu rasta.

Plastični proizvodi od polivinilklorida naširoko su korišteni, ali sredinom-1970-ih, prepoznato je da je rezidualni vinilklorid (VCM) u polivinilkloridnoj smoli i proizvodima ozbiljan kancerogen, što će nedvojbeno utjecati na polimerizaciju do određene mjere opseg. Razvoj vinil klorida. Međutim, ljudi su uspješno smanjili zaostali VCM pomoću automobila i slično, tako da je sadržaj VCM polivinil kloridne smole manji od 10 ppm, što zadovoljava zahtjeve higijenske smole i proširuje raspon primjene polivinil klorida. Čak je moguće sadržaj VCM-a u smoli učiniti manjim od 5 ppm, a VCM koji ostaje nakon obrade je izuzetno mali. U osnovi je bezopasan za ljudski organizam i može se koristiti kao ambalaža za lijekove u hrani i dječje igračke.